-
1 civil law
-
2 civil law
• građanski zakon; građansko pravo -
3 civil
adj (#ly [adv]) 1. građanski; civilni (# marriage) laički; gradski; općinski; državni 2. učtiv, uglađen, uljudan, pristojan / # list = civilna lista, od parlamenta odobrena svota za kraljev dvor i mirovine kraljeve obitelji; # engineering = niskogradnja; # law = građansko pravo; # war = građanski rat; to keep a # tongue in one's head = biti uljudan, suzdržavati se od neučtivosti # servant = državni činovnik; the Civil Service = državna administracija, državna služba* * *
civilan
civilni
civilnog
civilnoga
civilnoj
građanski
građansko
građevinski
pristojan
uÄtiv
uglađen -
4 citizenship
s državljanstvo; građansko pravo* * *
državljanin
državljanstvo
građanstvo -
5 civil procedural law
-
6 franchise
• biračko pravo; dozvola rada; franšiza; glasačko pravo; građansko prav; imunitet; izborno pravo; koncesija; oslobođenje; potpuna građanska prava; povlastica; pravo; pravo građanstva
См. также в других словарях:
pravo — právo sr DEFINICIJA 1. a. ukupnost državnih i međunarodnih pravila koja uređuju životne odnose među ljudima i prema zajednici b. ono što pripada pravnoj osobi po odredbama pravnih propisa 2. ukupnost zakona i propisa koji se odnose na kakvu… … Hrvatski jezični portal
građanski — grȁđanskī prid. DEFINICIJA 1. koji se odnosi na građane 2. koji je elegantan, profinjen, civiliziran (za razliku od primitivca) SINTAGMA građanska Hrvatska pov. civilna Hrvatska, v. civilni ; građanska prava pravn. skup prava građana kojim se… … Hrvatski jezični portal
právo — práv|o sr 1. {{001f}}a. {{001f}}ukupnost državnih i međunarodnih pravila koja uređuju životne odnose među ljudima i prema zajednici b. {{001f}}ono što pripada pravnoj osobi po odredbama pravnih propisa 2. {{001f}}ukupnost zakona i propisa koji se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ius — (izg. jȗs) m DEFINICIJA pravn. 1. izvorno, u rimskom pravu propisi vlasti 2. pravo, pravna znanost SINTAGMA ius civile (izg. ius civíle) građansko pravo; rimsko građansko pravo; ius civitatis (izg. ius civitátis) državno pravo; ius cogens (izg.… … Hrvatski jezični portal
cìvīlnī — cìvīln|ī prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na građane 2. {{001f}}koji se odnosi na cijelo stanovništvo, za razliku od vojske i klera 3. {{001f}}koji se odnosi na pravne propise o pravima fizičkih osoba (građana) ∆ {{001f}}∼a Hrvatska pov. Hrvatska… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
civilni — cìvīlnī prid. DEFINICIJA 1. koji se odnosi na građane 2. koji se odnosi na cijelo stanovništvo, za razliku od vojske i klera 3. koji se odnosi na pravne propise o pravima fizičkih osoba (građana) SINTAGMA civilna Hrvatska pov. Hrvatska pod… … Hrvatski jezični portal
imovinski — ìmovinskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na imovinu [imovinski odnos] SINTAGMA imovinsko pravo građansko pravo, v. građanski ; imovinsko stanje pravn. stanje imovine, ono što se utvrđuje ili popisuje kao imovina ETIMOLOGIJA vidi imati … Hrvatski jezični portal
municipalan — mȕnicipālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji pripada, koji se odnosi na municipij; gradski, općinski SINTAGMA municipalna prava pov. poseban status (grada) koji je u Rimskom Carstvu stjecalo pojedino naselje; stanovnici su stjecali rimsko… … Hrvatski jezični portal
Karakala — Karakàla (188 217) DEFINICIJA rimski car (od 198), dao 212. građansko pravo svim slobodnim stanovnicima Carstva; sagradio terme, najveće u Rimu (Karakaline terme) … Hrvatski jezični portal
kleruhija — klerùhija ž DEFINICIJA pov. atenska kolonija u kojoj kolonisti zadržavaju građansko pravo, a kolonija ostaje zavisna o matici ETIMOLOGIJA grč. klēroukhía … Hrvatski jezični portal
civitet — civìtēt m <G civitéta> DEFINICIJA pravn. građansko pravo ETIMOLOGIJA lat. civitas … Hrvatski jezični portal
